Još u vrtiću sam imala velikih problema s respiratornim sustavom. Više sam vremena provodila kod doktora nego igdje drugdje, izostajala sam često iz vrtića, a mama je uvijek znala koja je ambulanta dežurna — za svaki slučaj jer sam primala injekcije u slučaju nužde.

Imala sam često opstruktivni bronhitis i laringitis, bila sam slabokrvna i imam vividno sjećanje na Badnjak i Božić koje sam provela u Klaićevoj kao jako malo dijete. Nije bilo previše pomoći i rekli su da će se situacija smiriti kada krenem u osnovnu školu. Kasnije, kad ću ja postati majka, ova sjećanja će mi biti temelj i pokretač svih promjena koje ću uvoditi u svoju obitelj. Nisam htjela prolaziti stres kojeg je moja mama prolazila.

Dolaskom u osnovnu školu se situacija zaista smirila u jednom trenu, sve do ulaska u pubertet. Nakon toga mi se zdravlje ponovno srozalo, vratio se učestali bronhitis, aktivirale su mi se inhalacijske alergije i situacija je postajala sve gora i gora.

Ulaskom u pubertet sam počela piti prevelike doze ketonala jer su mi jedino oni pomagali s bolovima, ali to nikome nije predstavljalo problem i rečeno mi je da je to normalno, pa mi je normalno i bilo — kao i mnogim mladim djevojkama u toj dobi.

Znate u kojem slučaju bi pravovremeno reagirali na intenzitet boli zbog kojeg djevojke od 12, 13 godina piju ketonale? U onom u kojem je menstrualna edukacija ipak proširenija od jednog odlomka u udžbeniku biologije.

U srednjoj mi je zdravlje počelo stvarati velike probleme — učestali bronhitis se pretvorio u astmatični bronhitis, a alergije su postajale sve izraženije i završila sam na antihistaminicima i pumpici. Zbog antihistaminika sam bila preumorna, a osim što sam često bila bolesna i puno vremena provodila u ambulantama, smetalo mi je što sam morala pumpicu nositi svugdje sa sobom jer mi je bila potrebna svaki dan. Menstrualni bolovi su postajali sve intenzivniji i izostajala bi iz škole jer mi je bilo teško funkcionirati. I dalje nisam nailazila na razumijevanje i nekako su se svi oko mene pomirili s time da je to tako, da sam jednostavno preosjetljiva i imam nizak prag boli.

Ali ja se s time nisam pomirila jer sam uvijek vjerovala da postoje razlozi i rješenja za sve što nam se događa. Jednog dana sam na povratku iz škole ugledala biljnu ljekarnu kod Frankopanske i nešto me pozvalo da uđem. Unutra me dočekala gospođa koja me pitala kako mi može pomoći, a ja nisam imala pojma što tražim. Ispričala sam joj sve što me muči i predložila mi je da probam piti čaj od crnog sljeza i korijena bijelog sljeza. Platila sam svoje biljkice, otišla doma, pripremila si čaj koji je bio predivne plave boje zbog čega sam se toliko zaljubila u njega da mi nije bio problem piti 2-3 šalice dnevno. Kroz tri mjeseca više nisam trebala pumpicu svaki dan i ovo je bio moj početak intenzivnog interesa za biljke. Tada sam bila 2. srednje i od tada sam pumpicu koristila svega par puta u iznimnim situacijama.

Na fakultet sam otišla Dubrovnik, prije svega zbog ljubavi ali i zbog studija koji mi se činio jako zanimljivim. Studirala sam Akvakulturu, kasnije i Marikulturu, a na prvoj godini sam živjela u domu kod časnih sestara s dvije cimerice, tada još nije postojao studentski dom i veliki dio džeparca mi je odlazio na stanarinu. S obzirom na to da je bilo nemoguće u zajedničkoj kuhinji doma ostaviti bilo što od hrane jer bi u 24h ostala bez svega, jela sam vani, natukla 10 kg, zdravlje mi je otišlo u ponor i sad sam od čestih bronhitisa došla do toga da sam bila bolesna uvijek osim ljeti, alergije su me ubijale u pojam, pojavio mi se dermatitis koji nije prolazio i počela sam uzimati puno jače tablete protiv bolova koje su sve manje i manje djelovale.

Na drugoj godini faksa smo se uselili skupa kao podstanari, a na trećoj u našu kućicu gdje smo i danas. Tu mi se mentalni sklop polako počeo mijenjati, imali smo svoj vrt, dvorište, udaljeni smo od gradskog žamora i dobila sam ono što sam htjela postići odlaskom iz Zagreba - mir i tišinu.

Od 2012. do 2017. sam gotovo svaki mjesec završavala na hitnoj zbog sve gorih simptoma tijekom menstruacije, ali i dalje su me uvjeravali da je to sve normalno i osjećala sam kao da ne čuju razinu moje zabrinutosti. Što sam više prijateljica upoznavala, to sam više shvaćala da moje iskustvo i ono kroz što prolazim i nije najnormalnije. 

Partner me nagovara da idemo u bolnicu, a meni se ne da jer očekujem da će me opet izignorirati, ali na kraju popuštam i odem. Slijedi hitna hospitalizacija, par dana nakon i operacija, te dobivam dijagnozu endometrioze. U tom trenu sam u jednu ruku presretna jer to znači da nisam luda, a u drugu ruku prestravljena jer ne znam što to uopće znači.

Nisam dobila puno odgovora na svoja pitanja osim da imam dvije opcije - uzeti kontracepcijsku pilulu ili ostati trudna. Pilula nikad nije dolazila u obzir kod mene, a s obzirom na to da smo bili u vezi 6 godina i svakako smo planirali obitelj, zaručili smo se, vjenčali u krugu najbližih, diplomirala sam i postali smo roditelji.

Uz analgetike sam sada dobivala i injekcije gotovo svaki mjesec jer sam doživljavala paralizirajuću bol zbog koje sam ovisila o pomoći partnera pri najosnovnijim potrebama. Osjećala sam se lagano ludom i počela sam vjerovati u ono što mi se godinama govori — jednostavno imam nizak prag boli. Sve dok se jednom prilikom nisam tijekom spremanja za labos, u kojem sam radila i pisala diplomski, našla u situaciji u kojoj osjećam čudnu senzaciju u abdomenu, kao da uz bol postoji još nešto. Sjećam se da sam to opisala kao da imam vodeni balon u sebi.

Nakon diplome sam imala dosta slobodnog vremena, kroz trudnoću sam radila kao vanjski suradnik na fakultetu, držala sam praktikume iz dva kolegija i ta prva trudnoća mi je bila prekrasna. Mislim da u životu nisam uživala niti ću više ikad nego kao što sam u toj prvoj trudnoći. Totalni bliss. Iako, u ovim godinama uopće ne razumijem zašto bi itko nametao trudnoću 23ogodišnjakinji i što bi bilo sa mnom da nam planovi nisu bili u skladu s tom preporukom.

U trudnoći sam istraživala više o endometriozi, low tox životnom stilu, prehrani i epigenetici. Počela sam raditi prve korake koje sam znala napraviti — odlučila sam uvesti aromaterapiju u svoj dom, kupila sam prve low tox proizvode i napravila sam prve kozmetičke proizvode u svojoj kuhinji. 

Moj Luka, koji je tada živio pod mojim srcem je bio najveći motiv mojih akcijskih koraka. Rođenjem našeg Luke 2018. sve se promijenilo. Radila sam još veće poteze, maknula sam iz kuće gotovo sve konvencionalne proizvode i zamijenila ih low tox proizvodima, te sam počela paziti na sastav svih proizvoda koje sam koristila. 

U vrlo kratkom roku mi se dermatitis krenuo drastično smanjivati, prestala sam non stop kašljati i kihati, alergije su prestale biti tako intenzivne, kvaliteta sna mi se popravila i po prvi put osjećam tako velike i drastične promijene u svom zdravlju. Otvaram instagram profil i krećem dijeliti svoj put, dalje se educirati i kreirati svakodnevicu ispunjenu alatima za izazove s kojima se susrećem. U međuvremenu sam rodila i Tonija koji mi je bio dodatan poticaj da nastavim biti gladna za znanjem.

Danas sam certificirana aromaterapeutkinja i herbalistkinja, low tox edukatorica, health coach i savjetnica. Konstantno nadograđujem svoja znanja kroz educiranje o Ayurvedi, TCM, bodyworku, nutritivnim terapijama, kliničke i pretkliničke medicine, epigenetike i sl. sve s ciljem da sebi i drugim ženama mogu pružiti sigurnost, informacije i usmjerenje u radu na dugoročnom zdravlju i vitalnosti.

Od 2018. do danas sam sam shvatila da veliki dio mojih problema s respiratornim sustavom, alergijama i dermatitisom dolazi iz narušene ravnoteže imuniteta i da sam slušanjem savjeta da ga trebam jačati samo dodatno potpaljivala svoju zdravstvenu situaciju. Znanjem sam krenula u akciju i rezultat je jasan, vrlo rijetko sam bolesna, faza oporavka je puno kraća nego prije, nema skakanja iz infekta u infekt, aktivnih alergija nemam, a nemam ni dermatitis.

Rodila sam dvoje djece sklone bronhitisu i atopiji i ista znanja sam u dogovoru s pedijatricom primijenila i u brizi za njihovo zdravlje i dobila jednake rezultate i napredak. Zbog majčinstva sam došla do točke na kojoj sam shvatila da rad na zdravlju počinje doma, a ne u ambulanti. U drugoj trudnoći mi se endometriom vratilo i nakon trudnoće su mi opet rekli da bi bilo dobro da uzmem pilulu, što sam ja odbila. 

Umjesto toga sam uz to što sam skroz očistila svoj dom od endokrinih disruptora, podržala sam detoksifikacijske organe, uvela protuupalne namirnice i biljke, povećala unos voća i povrća, uključila nutricionistkinju, radila na emocionalnoj anatomiji svoje dijagnoze, jako se posvetila regulaciji živčanog sustava, pozdravila se s hustle kulturom, krenula živjeti u skladu sa ciklusom, smanjila stimulanse, počela više odmarati, ušla dublje u poznavanje svoje genetike i s vremenom okrenula leđa svemu i svima koji su na bilo koji način narušavali moj unutarnji mir, a time i zdravlje. Zadržala sam svoj ciklus i pratila sam svaki njegov dan, adresirala sam hrpu simptoma i naučila regulirat i stavljat pod kontrolu probleme vezane uz endometriozu koji bi se pojavili iznenada uslijed stresa ili malo ubrzanije svakodnevice.

Danas sam zdravija nego ikad, imam više energije nego kad sam bila u pubertetu, mirnija sam, staloženija, moja obitelj je zdrava i postala sam ona osoba za koju bi voljela da sam ju poznavala prije 15ak godina — ona koja čuje, koja pomaže i koja traži odgovore. Iako mentalno težak, svoj put i svoju priču ne bi mijenjala jer mi je donijela puno toga, između ostaloga i kapacitet i mogućnost da pomažem drugim ženama i njihovim obiteljima da budu zdraviji.

Iz te misije nastale su Holistička zona i Wild Mallow – prostor i brend kroz koje spajam tradicionalna i znanstvena učenja, prirodu i žensku cikličnost. Kroz Holističku zonu ženama vraćam povjerenje u vlastitu mudrost, a kroz Wild Mallow stvaram kozmetiku i biljne pripravke koji njeguju, iscjeljuju i poštuju tijelo.

Osim posla i edukacije, slobodno vrijeme koristim za čitanje fantasy knjiga i filmove, kuhanje, druženje s djecom, gledanje serija i obiteljske trenutke ispunjene sanjarenjem i planiranjem.

Nadam se da ti je ovo moje biografsko putovanje bilo zanimljivo i poučno te da ti je pružilo priliku da me kao vlasnicu brenda bolje upoznaš.